Antun Motika. 1965. Ulje na platnu.

Description

Motika, Antun, hrvatski slikar (Pula, 30. XII. 1902 – Zagreb, 13. II. 1992). Godine 1921. započeo studij kiparstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti kod R. Valdeca, potom se odlučio za slikarstvo, koje je završio 1926. kod M. Vanke, V. Becića, T. Krizmana i Lj. Babića, kod kojega se usavršavao. Bio je profesor likovnog odgoja u Mostaru (1929–40). Crtao je karikature za satirični časopis Koprive (pod pseudonimom Lopata). Za njegov umjetnički razvoj bio je odsudan studijski boravak u Parizu (1930–31), kada se odlučio za osebujnu inačicu postimpresionističkog impresionizma, osobito lirizma P. Bonnarda i kolorističke vibracije R. Dufyja. Slike je gradio nabačenim potezima kista i suptilno harmoniziranim tonskim vrijednostima, pri čem se crtež naslućivao samo kao arabeska, što je dolazilo do izražaja u mnogobrojnim interijerima, portretima, erotskim prizorima, gradskim vedutama i krajolicima. U Mostaru je stvarao djela specifična lirskog ugođaja, prepuna svjetla i zasićene tonske atmosfere (Otvoren prozor, 1936). Iako je povremeno slikao uljem na platnu, najčešće je stvarao tehnikom akvarela ili gvaša, uz niz pripremnih crteža olovkom ili ugljenom. Od 1941. do umirovljenja 1961. radio je u Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu, gdje je predavao različite kolegije (tekstil, fotografija, keramika), što ga je poticalo na mnogobrojne eksperimente (Svjetlonosni odrazi, 1968). Od posebnog je kulturološkoga značaja njegova izložba Arhajski nadrealizam (1952), koja je izazvala burne reakcije među hrvatskim kritičarima, a općenito se smatra najsmionijim odbacivanjem dogmatskih okvira socijalističkoga realizma. Od 1953. u Rogaškoj Slatini i staklarskim radionicama u Muranu izradio je velik broj staklenih skulptura obogaćenih kolorističkim intervencijama (Lav, 1953; Boca – Pjevačica, 1961; Bik, 1962). U potonjim je radovima motive s mnogobrojnih studija i crteža prenosio u brončane medalje. Radio je kolaže, oblikovao keramiku i sitnu plastiku u željezu. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1969).