Julije Knifer. Meandar. 1970. EA / Edicija autora.

Description

Meandar je antologijski motiv u opusu jednog od najvažnijih hrvatskih slikara XX. st. Julija Knifera (1924. – 2004.) Kniferovu redukcijsku apstrakciju karakterizira izbor jednog motiva i njegovo sustavno problematiziranje. Meandar, formalno čvrsto zadan granicom slike sa jednakovrijednim crnim i bijelim plohama isključiva je Kniferova tema od 1959. Naziv meandar uspostavio je I. Zidić, a Knifer ga je usvojio. Dosljednost ponavljanja ritma meandra i kontinuiteta prostor-vremena odredila je cijeli Kniferov opus. Izraženi apsurd, paradoks i ironija približili su Knifera Gorgoni čiji je suosnivač i član od osnivanja (1959.). Godine 1961. sudjeluje na prvoj izložbi Novih tendencija. Diplomirao je na ALU-Zagreb 1956. (Đ. Tiljak), a poslijediplomski studij završio je kod A. Mejzdića. Prototipovi anti-slike kako meandar 60-ih naziva u Zapisima, stroge su ne-psihološke repeticije Autoportreta (1949. – 1952.). To su i Kniferovi crteži – ponavljana Stenjevca, (1952.) – u kojima se iza motiva uočava struktura meandra. Prethodnica su i minimalističke kompozicije iz 50-ih. Kompozicija III (1960.) još ne nosi naziv Meandar ali ga vizualnošću i slobodnom asocijativnošću podrazumijeva. Vidimo sublimaciju motiva kao krajnji apsolut plošnog bijelog i krajnji linijski apsolut crnog; poput pozitiva i negativa istovrijednog označavanja motiva. U sustavnom Kniferovom sistemu ujednačena, monotona ritma vidimo utjecaje: od filozofije egzistencije i apsurda, do Maljeviča i Cézannea (Z. Maković). Jedan od najdražih renesansnih umjetnika – što nije slučajno – bio mu je Piero della Francesca. Povećavajući dimenzije meandra oblikovao je i ambijentalna rješenja (Tübingen, 1975.) Od 70-ih živi i izlaže u Njemačkoj i Francuskoj, a dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“, (2002.) za životno djelo. Bio je i pasionirani ljubitelj nogometa.